Pariz 1817. godine. Kraljevska Medicinska Akademija. „Nikad nisam video ljudsku glavu toliko nalik majmunskoj“, kategorična je presuda anatoma Žorža Kivijea, dok stoji pored izlivenog modela Sarinog tela. Grupa njegovih uvaženih kolega reaguje usklicima odobravanja. Sedam godina ranije, Sara napušta Južnu Afriku sa svojim gospodarom Cezarom, kako bi nastupala na vašarima nakaza, eksponirajući svoje telo pred londonskom publikom. Slobodna i porobljena u isto vreme, „Hotentotska Venera“ postaje ikona bednih četvrti, predodređena da bude žrtvovana u težnji za dostizanjem svetlucave vizije blagostanja.