Radost

Hara napušta porodilište sa bebom u naručju. Dane provodi pazeći na svoje novorođenče. Pratimo svakodnevne slike naklonosti, zbližavanja i odanosti, ali i upoznavanja sa bebom, do zvuka uspavanke. Sve izgleda toplo i ušuškano. Međutim, vest o bebi koja je oteta iz porodilišta vraća nas u stvarnost. Gledalac se oseća rastrzano dok posmatra Haru kako ide do krajnosti da bi zaštitila svoju bebu. Uostalom, kao što bi i bilo koja majka. I kada Hara završi u pritvoru, zaključana u ćeliji, suočena sa svojom istinom - ona bira da ćuti, kao što čini i njena majka.
Film budi duhove prošlosti kroz stilizovane, crno-bele snimke. Poput zaglušujuće uspavanke.