Sloboda okruženja mi je, nakon vlastite, najvažnija, ali ne sloboda da parkiraš gde stigneš, da baciš pikavac gde hoćeš, da pričaš glasno kako bi se čuo i sve tako neke gluposti. Sloboda u znanju i veštini, to je ono što tražim, ono što potiskuje slobodu lenstvovanja i neznanja, slobodu propasti. Bar bi tako trebalo. Mislim, tako sam video u nekim dobrim filmovima, a i u nedavnoj prošlosti sam se nagledao da niko ništa ne radi, samo laje na komšiju. Uglavnom, hoću da kažem - ako sam okruženju prijatelja valjan sagovornik o filmu, zašto ne bih bio i sugrađanima, festivalskoj publici i gostima...
Hoću, ali pod svojim uslovima. Stilskim, pesničkim, kolumnističkim, kakvim god vreme nametne, a sve usmereno na to da je Peđa "pustio" neki tamo film o tome i tome... i u tom i tom filmu jedan detalj koji je nekog ozario, naučio, podsetio, inspirisao, nadahnuo... ha, kakav talas posledica. To je svrha izbora i selekcije, pomalo pesnička - da stvaram nečiju svest za slobodu, pomalo učiteljska - da slobodno propovedam o onom što sam naučio u mladosti. Verovatno u tome radi poriv stvaralaštva, poriv da se zatalasa novosadska palanka koja je pojela svoje bioskope, pa drema i gunđa. Zato joj treba davati na kašičicu, dozirati ovako revijalno, da joj opet ne pozli od viška kulture i zabave.
Kada formirate filmski program, da li na umu imate publiku festivala, možda neku posebnu ciljnu grupu kojoj želite da se obratite, ili Vas to ne opterećuje?
I film i festival su prevashodno zbog publike, posle dolaze turizam, pijaca, glamur. E, sad, teško je sam s fenjerom zaći među stado stadiona, dokoličarenja, pustog lutanja, dakle, mladunče je totalno zalutalo, a ja sam onaj što se nada da će lutajući ući u biblioteku ili bioskop. Tako se opterećujem, noću ne mogu da spavam kad pogledam neki film, a razmišljam kome bi se taj film još dopao, ko bi ga voleo više od mene, pa se setim, onda se lomim da li da uvrstim Formanovu "Gori gospođice" ili Kaprin "Arsenik" u selekciju, a uz to redovno radim svoj posao, dokazujem i trud i rad, i tražim slobodu među pokretnim slikama, među ogledalima, u prošlostima, na kraju krajeva - pod teretom koji nosim, virim i promaljam se za lepotom, slobodom, sve zato što će većina publike doći u bioskop da se nečeg rastereti, da traži olakšanje. Tako sam u ulozi koju sam sam odabrao, neke nisam, većinu uloga nisam, ali one koje jesam - neizmerno volim, na primer uloga oca mi je najomiljenija, svakako i najteža. Treba izbegavati neopterećene, oni su ili lenji ili bolesni, ili i jedno i drugo.
Kriterijum u odabiru filmova kojim ste se vodili 2008. bila je "hronologija", a prošle godine žanrovska odrednica. Koji je kriterijum ove godine glavna vodilja u odabiru filmova?
Istraživači Wayne Univerziteta u Mičigenu su do zaključka da osmeh produžava život došli studijom slika više od 200 igrača bejzbola u glavnoj ligi 1952. godine. Igrače su razvrstali po smehu, linijama osmeha, podelili ih na one koji su osmehom pokazali zube sasvim, samo delimično ili uopšte nisu, izdvojili lažne osmehe i tako redom.
Detaljna analiza je utvrdila da su iz grupe "bez osmeha" živeli jedva 73 godine, a oni "nasmejani" preko 75, čak blizu 80 leta. Pošto sam uvek cenio doprinos stručnjaka za prevenciju, a nikad onih za tzv. sanaciju, živeći u uverenju da je smeh zaista lek, eliksir života, ove godine ću se potruditi da selekcijom gorki osmeh "Brazila" ili "Gospodina Čensa" s prošlog Festivala, zamenim osmehom punim nostalgije za detinjstvom ili nekim starim dobrim vremenima. Tako sam Lektiru titlovao podnaslovom - produžavanje osmeha, nastavljanje, čuvanje, podsetnik ... razumete - nešto preduzeto, ali radi osmeha na licima. Čovek koji se ne smeje postaje neprimetan, dosadan i usamljen!
Koliko filmova će biti prikazano u okviru Vaše selekcije, i koliko je zapravo bio složen proces ovogodišnje selekcije do finalnog broja i konačno formiranog programa?
Sedam filmova. Pet iz Evrope i dva američka. Selektorov lični izbor insistira na onom prelasku od žanrovski slatkog ka gorkom, između komedije i tragedije, dakle tamo gde se postavi pitanje "A šta je tu smešno?" ... pa, pošto je dominirao selekcijom prošle godine, sada sam ga odmarao. Zato što je mojim sugrađanima osmeh sve ređe na licu i svima je jasno da je stvar ozbiljna! A tako je zbog limitiranja, pre svega materijalnog, što uzrokuje ograničavanje slobode. Najviše što mogu trenutno za njih da učinim je da ih srdačno pozovem na silazak u prost svet, među "Ružne, prljave, zle", legendarne neograničeno slobodne prostake, protuve, pustolove koji će ubiti i rođenog tatu za jedan milion.
Da li biste mogli izreći subjektivan sud i izdvojiti nam Vaš najomiljeniji film ovogodišnje selekcije "Peđina lektira svetskog filma", ili možda ime reditelja kog najviše cenite a čije delo će biti prikazano?
Izdvajam svih sedam reditelja. Bunjuel i Felini imaju dug staž mojih učitelja. Ove godine publika će moći da vidi "Fantom slobode" i "Amarkord", a to su dva vrlo zabavna filma (puna ozbiljnih poruka).
Verujem da će ljudi moje generacije i stariji poželeti novo gledanje ovih stubova filmske kulture. Tatijev humor je hommage trendovima pravog mizanscena i prečica do Čaplina i Kitona, a znam da mlađa publika nije gledala "Moj ujak". To je čarolija s malo reči, a smešno stalno, sat i po smešnog ponašanja. Onda su tu klasici dobre komedije, crna i gorka "Arsenik i stare čipke" Frenka Kapre, romantična "Apartman" Bilija Vajldera i anglosaksonska "Dobar posao u Italiji" prepoznatljiva po jurnjavi mini morisima ulicama Torina, baš u toku fudbalske utakmice Engleske i Italije.
Da li možete da nam izdvojite filmove sa prošlogodišnjeg festivala Cinema City, koji su na Vas ostavili pozitivan utisak?
Zapamtiću pobednički "Toni Manero", a sačuvati kao uspomenu "Zemlju u plamenu" Giljerma Arijage, zbog druženja s autorom i zajedničke ljubavi prema najvećem meskičkom piscu Huanu Rulfu. Oporost stvarnosti, tako bitan u slikovnim pričama. To je tema i meksičkog filma "Sin nombre". Tragične priče o mladim emigrantima koji na krovovima vozova sa siromašnog juga putuju ka bogatom severu Amerike. I turska kinematografija je veoma napredovala u poslednjoj deceniji.
Film "Jesen" i "Sunce moje jedino", nakon Ćejlanovih filmova, potvrđuju ovu činjenicu, dodiruju i zadiru. Evo, sada su i Bugari snimili koprodukciju s Turcima, zove se "Igre sa Istoka" i to je najbolji bugarski film poslednjih desetak godina. O ekspanziji rumunskog realizma već svi znaju. Sve su to filmovi koji nisu potrošili brdo para, ali imaju duh likova s problemima, na mestima koja se neumitno menjaju, u vremenu koje nas sve vrti.
U razgovorima koje smo vodili prethodne dve godine, svaki puta smo spomenuli Vašu čuvenu privatnu kolekciju filmova. Verujemo da imate veliki broj novih naslova, koji su u međuvremenu obogatili Vašu kolekciju. Da li biste bili ljubazni da nam preporučite neke od naslova, koji bi bili kvalitetna priprema i obavezna lektira pred filmski maraton festivala Cinema City?
Da, mnogo naslova, ali dva iz prošle godine su mi lično važna.
Argentinski "Historias extraordinarias" Marija Ljinasa i japanski "Ekspozicije ljubavi" Šion Sonoa... Impresioniram sam ovim filmovima, jer na izvestan način sažimaju i unapređuju naraciju u kinematografiji. Oba traju dugo, četiri sata, ali originalnim i novim pristupom priči, svaki za sebe, čuva pažnju, čak rastuću napetost u publici. To je veoma težak posao kad nemate milione za efekte. Uvek sam voleo jednostavne filmove, snimljene za malo para, ali večne, poput "Dodeskadena" i "Strasti Jovanke Orleanke".
Kolekcija ponovo menja oblik, pa iako polovinu tih filmova možete pogledati na youtube ili nekom sličnom servisu, ja svoju slobodu izbora čuvam u toku s vremenom, "im der lauf der zeit". Ostajem kolekcionar u publici, ali koristim napredak samopreporuke na twitteru ili nekoj drugoj društvenoj mreži, na primer mubi.com, ex The Auteurs, ili na festivalu u susedstvu, bilo šta što omogućuje umetničko ispoljavanje, razmenu, saradnju. Mislim da je nakon (1) traži pronađi, i postavi na server, stigao trend (2) smisli snimi pa postavi na server, ukratko - zaključak (3) pokaži šta znaš, a to mi prija, jer imam dobru pripremu, ili kako je govorila moja majka - "potkovan sam" za te staze.