Oliver Grau je šef odeljenja za nauku slike (image science) na Univerzitetu Donau u Kremsu (Austrija) i gostujući predavač na univerzitetima širom sveta. Predavao je istoriju umetnosti na Univerzitetu Humbolt u Berlinu i na Univerzitetu umetnosti u Lincu. Bio je rukovodilac projekta Immersive Art (Umetnost uranjanja) Nemačke naučne fondacije čiji je tim 1998. godine formirao prvu međunarodnu bazu podataka digitalne umetnosti, www.virtualart.at
Svoja istraživanja Oliver Grau usmerio je na istoriju medijske umetnosti, istoriju uranjanja i osećanja, istoriju, ideju i kulturu teleprisutnosti, genetičke umetnosti i veštačke inteligencije. Pored knjige Virtuelana umetnost (Clio, 2009) objavio je više naslova među kojima se ističu Mediale Emotionen (Fischer, 2005) i MediaArtHistories (MIT-Press 2007), a njegove knjige prevedene su na 12 jezika. Član je Nemačke akademije nauka Leopoldina i Brandenburške akademije nauka u Berlinu.
Svojom knjigom "Virtuelna umetnost: od opsene do uranjanja" Oliver Grau pokazuje da ideja postavljanja posmatrača u zatvoren slikovni prostor privida nije nova pojava, niti da je isključivo povezana s tehničkim izumima kompjuterski stvorene virtuelne stvarnosti. Naprotiv, virtuelna stvarnost je u srži ljudskog odnosa prema slikama. Knjiga se bavi medijima koji su posvećeni sveobuhvatnim slikovnim prostorima i nudi dosledan teorijski okvir za njihovu analizu uz istorijski pregled ideje virtuelne stvarnosti. Grau virtuelnost ne tumači kao antropološku konstantu, već se usredsređuje na slike od 360°, kao što su sobe s freskama, panorame, kružni bioskopi i kompjuterska umetnost, odnosno na medijume pomoću kojih se oku upućuje sveukupnost slika.